Krk, laboratorij: cijeli otok vježba energetsku samodostatnost

Velike tranzicije trebaju pilot-teritorije s jasnim granicama, gdje se sve može izmjeriti. Geografija je Hrvatskoj ponudila idealan laboratorij: otok — a Krk se javio dobrovoljno.

Deklarirana ambicija. Lokalno preuzeti cilj: energetska samodostatnost prije kraja desetljeća — vlastita proizvodnja koja pokriva godišnje potrebe, s viškom u dobrim mjesecima. Instrumentarij: fotonapon na javnim, komercijalnim i kućnim krovovima — na otoku već vizualna banalnost — energetske zajednice u nastajanju, mjere učinkovitosti i, u perspektivi, pohrana za sezonske večeri.

Zašto je važno šire od Krka. Otok sažima sve proturječnosti obale: potrošnju ljeti umnoženu turizmom, mrežu hranjenu ograničenim vezama s kopnom, maksimalnu osjetljivost na svaki ispad usred sezone. Zatvori li se jednadžba samodostatnosti ovdje — gdje sunca ima napretek i motivacija je lokalna — recept postaje kopirljiv za cijelo zviježđe otoka i obalnih gradova.

Plodna ironija. Isti otok izvozi uplinjeni plin za pola Srednje Europe i, zasad, uvozi struju za vlastite žarulje. Suživot dvaju modela — globalnog fosilnog čvorišta i lokalne zelene stanice — točna je slika hrvatskog energetskog desetljeća: oba istinita, istodobno.

Provjera u vremenu. Otočna samodostatnost dokazuje se samo knjigovodstveno: godišnja proizvodnja naspram potrošnje, javno mjerene. Krk ima podatke, lokalne institucije i motiv; bude li objavljivao poštene godišnje bilance, eksperiment će za nacionalnu politiku vrijediti više od svake strategije napisane u Zagrebu.

Energetski otoci Europe, u toku vijesti.